Zidovi koji šute
Zidovi su tihi svjedoci mnogih priča, tajni i trenutaka koji oblikuju naše živote. U njima se skrivaju osjećaji, događaji i neizgovorene riječi koje ponekad puno govore. Zidovi šute, ali njihova tišina nije prazna – ona odjekuje. U toj tišini odzvanjaju naše emocije, neizrečene misli, naši strahovi i nade.
Zidovi samo šute, oni su vjerni i stabilni, dok na svojim leđima nose teret naših sudbina.
Oni su, na prvi dodir hladni, a ipak puni života. Oni su uvijek prisutni, nepomični i čvrsti, a opet, tako često, neprimjetni. Ipak, upravo u toj njihovoj neprimjetnosti leži snaga jer zidovi su čuvari naših najdubljih tajni i ispovijesti. Kao stari prijatelji, zidovi znaju sve, ali zauvijek ostaju vjerni onome što im povjerimo. Na ulicama, zidovi govore kroz grafite, kroz pukotine i tragove koje je vrijeme ostavilo. Oni su svjedoci ljubavnih poruka, prijateljstava, prolaznih trenutaka koji su ostavili neizbrisiv trag. U napuštenim kućama, zidovi su ispisani prošlošću. Iako krov polako propada, zidovi stoje čuvajući uspomene na one koji su ih nekada zvali domom. Zidovi škola također šute, ali u sebi nose smijeh, šapat i priče generacija koje su prošle kroz njihove hodnike. Oni su nijemi svjedoci početaka, novih prijateljstava, ali i rastanaka, oproštaja i suza.
Zidovi koji šute zapravo su ogledalo nas samih. Možda ne govore, ali tišina koju čuvaju sadrži naš život i naše trenutke koje smo mi možda zaboravili, ali koje zidovi pamte. Iako zidovi čuvaju priče, mi smo ti koji ih ispisujemo, a oni ostaju tu da svjedoče o našem postojanju. Možda šute, ali njihova tišina govori više nego što bismo ikada mogli reći.
Dejan Biljanović, IV.2 TR
Mentorica: Tihana Manojlović